Pavol Janik

1956 / Bratislava

New York (Croatian)

Na vodoravnome zrcalu
ispruženog zaljeva
strše šiljci uglatoga grada
zabodeni direktno u zvjezdani svod.
U blistavom moru svjetiljki
prekrasno stradavaju u brodolomu
zanosne lađice sa štiklom
na tvojima uzbudljivima nogama
koje plove u potpalublju
brokatne večernje haljine.

Odjednom smo nestali
kao igle u labirintu staniola.

Neke stvari uzimamo osobno
predugačke limuzine
olinjale vjeverice u Central parku
i metalno tijelo mrtve slobode.

U New Yorku se prije svega smrkava.
Upali se svjetlucavi mrak.
Mnogokraki luster velegrada
piše svake večeri na sjajnoj površini vode
Einsteinovu poruku o brzini svjetla.

A još prije toga suton zaplavi
srebrni ekran njujorškog svoda
hektolitrima holivudske krvi.

Kamo stremi carstvo od mramora i stakla?
Kamo ciljaju rakete vitkih nebodera?

Bog kupuje hot dog
na dnu šesdesetkatne ulice.

Bog je crnac
i voli sivu boju betona.

Rodio se svoj vlastiti sin
u kartonskoj kutiji
najnovijeg modela roba.
197 Total read