Pavol Janik

1956 / Bratislava

Neko sličan bogu (Serbian)

Ja,
TI,
ON,
i još neko

-četvrti kao dimenzija,
peti kao godišnje doba,
šesti kao smisao,
sedmi kao kontinent,

osmi kao dan u nedelji,
deveti kao šiljak osmougla,
deseti kao Betovenova Deveta simfonija,
jedanaesti kao zapovest,

dvanaesti kao fudbaler,
trinaesti kao apostole,
četrnaesti kao petak trinaestog,
petnaesti kao Louis Quattorze,
šesnaesti kao petnaesti,
sedamnaesti kao šesnaesti,
osamnaesti kao sedamnaesti vek,

dvadeset drugi kao oko,
trideset prvi kao trideset procenata pada obaveza,

trideset treći kao zub,
trideset četvrti kao Kristov vek,

-beskrajan kao bog
i bespolan

nemoćan kao
ljubavnik,

bezbolan
i zbog toga bezosećajan,

neotkriven kao bog
u svetu koji nema druge bogove,
bezbožan kao bog
ko nema boga ni pored sebe
ni iznad sebe,

bez dna kao nebo,
neobuzdan kao vetar,
bezgraničan kao misao,
bestelesan kao duh,

bezimeni posednik nepoznatog imena,

beznadežno bezgrešan,

bez cilja kao večni trkač,

bez deteta kao otac
razapetog sina,

Bezrazložan kao smrt
i tako nepokajan,

beznacionalan kao bog
svih ljudi
i stvorenja sličnih njima,
bez vida i lica,
bez nogu, šaka i krila,
kose i zuba,
siguran kao luka
za besmrtne lutalice,

bez obaveze kao obećanje,

neuporediv u savršenstvu,
stvoren u sopstvenom domu,
nesmišljen kao dodir,
bespomoćan kao delo,
besan kao noć,
bezbrižan kao ptica,

neutešan kao istina,
nesavladiv kao najstariji građanin sveta,

okrivljujući kao ljubav,
bez posledica kao pravda,

biće bez boje,
ukusa
i mirisa.

On luta prostorom kao bez duše,
stvoritelj bez roditelja,
bez počivališta,
skitnica bez adrese,

iz iza pamćenja bez posla,
iz vremena bez sećanja na hleb,
zauvek ide dalje bez otisaka stopala,

uvek misli bez uzimanja u obzir,
i uvek isto,

on diše bez ustručavanja,
rađa bez razloga,
bez obzira na sve i svakoga,

ubija bez razloga,
-sve i svakoga,
od početka svih početaka,

on nas napušta bez obzira
na rasu, religiju i krivicu
on uvek pobeđuje bez bitke,
sudi bez milosti,

kažnjava neprestano,
i onda plače bez bola
zbog prosutog majčinog mleka
nevine device,
koja mu je rodila sina
da bi mogao da ga da
da ga đavolski i mučenički stavi na krst
njegov odabrani narod,

tako on vlada svetom bez kontrole
despot bez ičije kritike,

on deluje neprestano bez odmora,
i zna sve bez svesti,

moli se sebi bez reči,
prihvata sebe bez rezerve,

on dodeljuje sebi obožavanje bez obzira,
blagoslovljeno je ćutljiv o sebi,

tako neprestano odlučuje bez svedoka,
bez stiha i razloga,
bez izlaza,

potpuno bez sebe,
bez glave,
pete,
srca,
kapi krvi

bez ičega

Spasi ga dok
još ima vremena.

Možda i nas očekuje
njegova sudbina-
nemilosrdna
prema svim stvorenjima
koja su prevaziđena sopstvenim izumom.

Pixiades, Smiljana
160 Total read