Da li je sada sumoran grad?
Sjećam se sunca.
Toplog junskog što jenjava.
Zašto k’o prognanik neki lutam?
Sjećam se našeg juče.
Najljepšeg juče.
Borovih grana.
Sjenki naših podno zidina grada.
Ali to je samo juče,
Juče tupo odzvanja.
I bez duše.
U nijemom mimohodu.
Sve dok nas ne proguta grad.