U sedam vilajeta pjesma ti se poje.
Ko će bolje, ko će koga natpjevati.
Ko će bolje opojati mučenika i junaka.
Dukljanskoga soja.
Čiji li si junak , čiji li si svetitelj?

Junak ko je?
Petrislavov sin je , Vladimir!
Sudbina mu ko Svetom Jovanu,
glavu svoju u rukama držat odredila!

Bješe jednom knezom , jednom sužnjem.
Jednom ljubljen i dobrotom iz tamnice spašen.
Krstu vazda vjeran.
Krst mu nose njegov vjerujuća braća.
Na Rumiju na tumule.

Trojčin dane svani!
Jarko sunce grani!
Grani i obasjaj pute.!
Dukljanskome knezu našem svetitelju!
Narodnome kralju.

Pa dobaci zrakom vrh Prečiste Krajinske,
đe na pragu stoji Kosara mu vjerna ljuba.
Čuvajuć' mu dvore kraj stoljetnog duba.
Zraku sunca na krst baci da zasvijetli da vaznese.
Vjerujućem nadu da donese!