Tražimo pažnju


Tražimo pažnju, makar i slučajni dodir nečije ruke.
Pogled u prolazu za koji se upitamo zašto.
Osmjeh što izmamimo na licu neznanca.
Vrapci na trgu što čekaju da zavučemo ruku u džep
Ulični pas što nas prati u ritmu naših koraka.
U dionici muzičke partiture koraka,
taj pas zna gdje je pauza i nastavi tačno kad treba.
U kafeu gdje znaju da ne volimo da nas odmah saleću ponudom.
Sjedimo zagledani u svoju ohladjenu kafu.
Radost prepoznavanja u pogledu pijačnog prodavca.
U lokalnom autobusu dijete krene da nam ustupi mjesto.
Kad platimo novine a prodvac trči za nama.
Zaboravili ste novine!
Pozdrav ljudi za koje ne znamo ko su, klimnemo glavom.
Znamo sve o njima tek kad su već odmakli.
Tražimo pažnju, ljudsku riječ u ovom nijemom svijetu.
Da nam odzvanja u uvu, dugo i blago da nas podsjeti,
da smo još tu!