Teče rijeka
usporila  moja rijeka
u doline zašla 
premišlja se i prebira sjećanja
tromo kroz meandre 
svom uviru tiho hrli
nekad bješe moja rijeka
bistri potok u nastanku
k’o iz priče s majkinih njedara
šumi tiho ko majčine riječi čedu svome
zvonko zvone u sjećanju
vrijeme kao juče da je bilo
otisnu se rijeka
od rukavca
od izvora svoga
zapjeni se niz brzake
sama da se stara.
pute prti pjeni kroz kanjone i doline.
đe je bila
to je ona samo znala
uskoro će  na uviru napuniti
more svojom vodom
reće zbogom