Nastasimir Franović

Dubrovnik 12.04. 1960.
Send Message

Čun

Jezerski je ukras pravi taj drveni čun.
Vitak , gizdav i najvećem valu na megdan je tun.
Vještom rukom neimara sazdan.
S njime možeš po jezeru vazdan.

Ustuknuti neće taj drveni čun.
Ka' za uzdu vranca stari ribar drži ga za timun.
Valja vala s jarma vola.
Naređen je ka' vodena kola.

Za težaka i ribara što se mrežom baca s njega,
crmničko je oro i kolo još jedno vrh njega.
A sokole zaokoli gribom, ukljevi odoli,
vinu pustom kao ručku zrno soli.

Dugačku ću brazdu zaorati sve od Rijeke pa do Vira.
Od gorice do gorice sve do naših manastira.
Na Muriće uloviću krapa pa ću doma iđest s malo vina.
U oka ću bistra gledat i do Ckla će brazda biti fina.

Na Plavnicu gledaće te sa visina ljepotice sve u bijelo.
Na Vranjinu sa mnom ćeš na sijelo.
65 Total read