Nastasimir Franović

Dubrovnik 12.04. 1960.
Send Message

Biciklo

Vozi Mitar po dvorištu hitar.
Kupio mu tata juče biciklo na dar.
Biciklo je žuto na tri točka.
Volan ima pravi.
I pedale da okreće mali.
Trubu na volanu da zatrubi.
Kad mu neko na put stane.
Vozi Mitar sve od praga do garaže.
Tuda uzbrdo je , nogama se pripomaže.
Sve se nazad on okreće,umotrio đeda đe se smije.
Što je Mitre reče đede.
Pedale okreći.
Hoću đede uzbrdo je vozim na Cetinje.
Od garaže do masline ravno mu je.
Brzo obrće pedale.
Ide u grad.
To kroz Zetu vozi pravo za Titograd.
Kod masline krivina je.
Tu se digne sa bicikla, malo ga pomakne.
Put mu prav do starog fiće.
A kod fiće nasred puta stoji jarac kao semafor .
Tu će stati , mora.
Pa kad jarac se pomakne, opet put mu dug.
Do Ulcinja valja doći.
Do gomile pijeska đe on stane i odmara.
Majka za njim zove.
Hajde sine stani!
Namazala majka mazu na hleb domaći.
Hajde sine na užinu!
Poslije da odmoriš.
Mitar majci odgovara:
Ne mogu ti majko odmoriti!
Poslije užine vozim za Plužine!
68 Total read